1
Ovo su imena sinova Izrailjevijeh koji dođoše u Misir, dođoše s Jakovom, svaki sa svojom porodicom:
2
Ruvim, Simeun, Levije i Juda,
3
Isahar, Zavulon i Venijamin,
4
Dan i Neftalim, Gad i Asir.
5
A svega bijaše ih od bedara Jakovljevijeh sedamdeset duša s Josifom, koji bješe u Misiru.
6
A Josif umrije i sva braća njegova i sav onaj naraštaj.
7
I sinovi Izrailjevi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni.
8
Tada nasta nov car u Misiru, koji ne znadijaše za Josifa;
9
I reče narodu svojemu: gle, narod sinova Izrailjevijeh veći je i silniji od nas.
10
Nego hajde mudro da postupamo s njima, da se ne množe, i kad nastane rat da ne pristanu s neprijateljima našim i ne udare na nas i ne otidu iz zemlje.
11
I postaviše nad njima nastojnike da ih muče teškim poslovima; i građaše narod Izrailjev Faraonu gradove Pitom i Ramesu.
12
Ali što ga više mučahu to se više množaše i napredovaše, da se grožahu od sinova Izrailjevijeh.
13
I žestoko nagonjahu Misirci sinove Izrailjeve na poslove,
14
I zagrčivahu im život teškim poslovima, blatom i opekama i svakim radom u polju, i svakim drugim poslom, na koji ih žestoko nagonjahu.
15
I još zapovjedi car Misirski babicama Jevrejskim, od kojih jednoj bješe ime Sefora a drugoj Fuva,
16
I reče: kad babičite Jevrejke, i u porođaju vidite da je muško, ubijte ga, a kad bude žensko, nek ostane živo.
17
Ali se babice bojahu Boga, i ne činjahu kako im reče car Misirski, nego ostavljahu djecu u životu.
18
A car Misirski dozva babice, i reče im: zašto to činite, te ostavljate u životu mušku djecu?
19
A babice rekoše Faraonu: Jevrejke nisu kao žene Misirke; jače su; dok im dođe babica, one već rode.
20
I Bog učini dobro babicama; i narod se umnoži i osili veoma;
21
I što se babice bojahu Boga, načini im kuće.
22
Tada zapovjedi Faraon svemu narodu svojemu govoreći: svakoga sina koji se rodi bacite u vodu, a kćeri sve ostavljajte u životu.